piše: Isidora
Đolović
Čime vas kupuju,
poštovani glasači? Već polumitskim sendvičima? Obećavanjem radnog mesta? Ili
zastrašivanjem gubitkom istog? Izdavanjem ekspres-diplome i zvanja, sertifikata
za nepostojeće znanje i učinak? Oslobađanjem od kompromitujuće presude? Kakvom
nekretninom ili mestom u vrhu preduzeća? Ili elementarnom potrepštinom?
Perfidnim ucenama,
kojih možda niste ni svesni? Silovanjem umornog mozga, posustale duše i
izgladnelog želuca napadnom retorikom bez značenja? Nepreglednim statističkim
podacima i brojkama, procentima i izrazima koje ne razumete, imenima inostranih
funkcionera, zvaničnika, ulagača i ocenjivača čiji delokrug ne poznajete, niti
za vas lično ima ikakvog značaja - ali, ah, zvuče baš bitno! Argumentima nedovoljnim
da i sami sebe uvere, u suprotnom ih ne bi kao pokvarena ploča, do
iznemoglosti, ponavljali? (Uzgred, jeste li čuli za tehniku ispiranja mozga? A
manipulaciju putem obrtanja perspektive i „igranja žrtve“?)
Istiskivanjem iz igre
bilo kog suparnika, plaćanjem TV termina, prostora za oglašavanje, tabloidnih
dezinformacija i hvalospeva, te onih idiotskih reklama VAŠIM novcem?
Sabotiranjem, nekažnjenim klevetanjem, podmetanjem noge, prljavim trikovima
protiv svih koji se usude da, u kvazi-demokratskom predizbornom krugu,
iskoriste svoje pravo predstavljanja - pošto su time promolili glavu u
povlašćeni prostor za slavljenje i isljučivo oglašavanje neprikosnovenog
vladara? Stvaranjem nepremostivog jaza između nekakvih „nas“ i „njih“, tobožnje
„prve“ i „druge“ Srbije, insistiranju na „sam protiv svih“, trovačkoj,
destruktivnoj politici? Degradiranjem svega građanskog, intelektualnog,
kulturnog i tretiranjem pristojnog dela nacije kao „sebičnih, elitističkih
pripadnika kruga dvojke“, koji nisu
„ljudi iz naroda“?
Spiskovima onih što su
ih, nasuprot „snobovskim kritičkomislećim odmetnicima“ podržali, kao da to
nešto zaista znači; jer, kada na jednog akademika dođe npr. Ceca ili Soraja
(pretpostavljam, odgovarajući predstavnici pomenute „narodske“ kategorije),
postižete minus-efekat, svojevrsno „potapanje brodića“. Čemu ciljanje na
sentiment detinjstva preko Branka Kockice, dok se na jednog Dudu Ivkovića
besramno obrušiše jer je podržao protivničkog kandidata (jasno je, u pitanju su
dvostruki standardi)? Pa šta ako je gospođa Aleksandra Vraneš donedavno bila
dekan beogradskog Filološkog fakulteta? O kredibilitetu takvog simpatizera
ozbiljno govori činjenica da je u pitanju ista osoba koja je pre par godina
uručila Tomislavu Nikoliću povelju zahvalnosti u ime ove institucije!
Dakle, ČIME vas to
kupuju i koja je vaša cena, dragi sunarodnici? Zašto pristajete da vas svedu na
ništa više od živine, uredno žigosane, pa izvedene na pijac:“Haj'mo,
licitacija!“ Zašto, uz stalno isti vapaj kako „nemate izbora“? Jer,
budimo iskreni, IZBORI su pred nama. Biramo jesmo li poslušnici, simpatizeri,
mitomani, botovi, pokisli miševi - ili živa bića sa ono malo duše, ponosa i prkosa, a iznad svega pameti, LJUDI
koji ne dozvoljavaju manipulatorima da ih gaze, ne beže u podaništvo, ali ni satiru
(da se razumemo, Beli je zanimljiv i smešan neko vreme, poenta shvaćena i
prihvaćena - ali, sve već izmiče kontroli i može imati kontraefekat)?
Čime vas kupuju i zašto
se dajete u bescenje, pa posle žalite kako ste obeščašćeni? Pravo je vreme da
se zapitate.
Obično ne objavljujem tekstove ovako često, jedan za drugim, ali, nakon nekoliko današnjih vesti, ovo je naprosto "izletelo" kao krik protesta i, s obzirom da smatram kako je hitno i važno, najpre bih podelila sa svim kolegama, pohađali oni osnovne, master ili doktorske studije, proglas i peticiju koji se tiču SVIH NAS. Pročitajte, podržite, potpišite!
...jer, reakcija su na OVO, između ostalog: