уторак, 15. септембар 2015.

Šta to beše ostavka?

Na kratko su se uzburkale naše mutne vode, posle nedavnog objavljivanja snimka (odavno poznatog) šurovanja Ivice Dačića sa Mišom Bananom. Štampa nas je izbombardovala „senzacionalnim“ naslovima, a protagonista priče bahato i skoro nonšalantno odigrao ulogu kao i mnogi pre njega, svestan da posledica nikada ne bude i da je obraz u Srbiji još samo asocijacija na onu neslavnu organizaciju…

piše: Isidora Đolović


Bananamen i Banana Miša, izvor: www.srbijadanas.com


Kažu da srpski narod ne oprašta uspeh, ali, očigledno prašta sve ostalo! Kako drugačije objasniti beskrajnu trpeljivost i (za nas inače netipičnu) toleranciju koju pokazujemo u slučajevima kada vođe odluče da još jednom testiraju granice sopstvene besramnosti, a popustljivosti zajednice? Druženje ministra Dačića sa upravo osuđenim kriminalcem nikako nije prvi, pa ni najproblematičniji primer. Ne tako davno, podigla se prašina oko lažnog doktorata Nebojše Stefanovića, a bilo je reči i o problematičnoj disertaciji Aleksandra Šapića. Usledila je Gašićeva kontroverzna upletenost u slučaj pada helikoptera, a o svim podvalama Srđana Verbića i pomoćnika mu Šuvakova (kojima su u nedogled zamajavani prosvetni radnici), ili izgredima ostatka živopisne skupštinske družine, ne vredi trošiti reči. Zašto se direktor Državne lutrije Srbije nije povukao sa funkcije nakon skandala sa lopticom? Zašto direktor EPS-a nije to isto učinio barem tri puta u toku prošle godine? Šta je sa megalomanskom platom guverenerke Jorgovanke Tabaković? Ko finansira domaćički staž samozvane „prve dame“ Dragice Nikolić?
Doktor "Megatrend" Neša
Zajedničko svim ovim događajima, uz kratkotrajnu propratnu medijsku gungulu i jalovo pozivanje na pravdu, ali i dramatičnu odbranu koju su osumnjičenima  pružali premijer i v.d.predsednika, pre svega je njihov epilog. Ili je možda bolje reći - odsustvo istoga. Posledice sumnjivih radnji državnog vrha gotovo redovno je moguće svesti na magičnu formulu: „I nikom ništa“. Mislite li da se bilo ko od dotičnih setio kako bi „bio red“, posle takvih blamaža i kompromitovanja, barem ponuditi ostavku na funkciju kojoj očigledno nisu dorasli? Taman posla!

Sve se zbilo kao da i nije bilo

U civilizovanim državama, pre svega na toliko omraženom „trulom Zapadu“, zbog sličnih afera se gotovo momentalno povlači sa dužnosti. Naravno da vinovnici skandala to ne čine rado, često ni iskreno, ali određene norme postoje i nalažu, barem kao deo javnog imidža, poslednju priliku za očuvanje koliko-toliko neuprljane slike o sebi. U uređenim društvima, kontroverza ispredena oko ličnosti na poziciji od opšteg značaja, podrazumeva barem javno izvinjenje onima koji su obmanuti i oštećeni njegovim koristoljubivim delatnostima i lažnim predstavljanjem. Dokazala se tačnom ili ne, jednom bačena ljaga zauvek ostavlja ružan trag na našoj percepciji neke osobe. Ukoliko u potpunosti ne razori karijeru prokazanog, ostaviće mu trajno narušenu reputaciju. A kako to „funkcioniše“ u Srbiji?
"Šta mi može, šta mi sme...." Samouvereni Miško
Ne baš najbolje, gospodo. Naime, za iskreno priznanje i izvinjenje zbog svojih grešaka  moramo biti svesni sebe i neispravnosti postupaka, a onda imati dovoljno dostojanstva i časti da se ne brukamo pred savešću i svetom. Ova osećanja pri tom moraju nadvladati pohlepu za funkcionerskom foteljom, glad za novčanicama i povlasticama, oportunersku besramnost i patološku sklonost ka ulepšavanju očigledno nakardnog. A naša novokomponovana društvena elita, izbačena sa ostalim muljem devedesetih na novomilenijumsku obalu, za to nema ni volje, ni morala. Štaviše, očajnički se držeći vlasti i ne prezajući ni od čega da bi se što duže zadržali u njenim krugovima, ne mogu se oterati ni motkom, ni bagerom, a kamoli nekakvom uočenom pogreškom što se izmigolji „ispod tepiha“, pa stavi svima na videlo. 
Tako se voli majka!
Opravdanje možda pronalaze u „iskvarenosti sredinom“. Nerazdvojni pratioci političkog džet-seta, estradnjaci, ni sami ne oskudevaju u epizodicama nekažnjenog bahaćenja, velike problematičnosti. Najpoznatija „zverka“ svakako je Ceca Ražnatović, uz Mišu Bananu još jedna živopisna pojava u nizu Dačićevih drugara. Dok je, npr. holivudskoj glumici Vinoni Rajder zbog krađe u butiku (naočara ili majice, više se i ne pamti) karijera urnisana, Majklu Džeksonu usled malicioznih optužbi za pedofiliju trajno narušen ugled, a Melu Gibsonu posle kontroverznih izjava prilepljena fama „pomahnitalnog rasiste“- imajmo u vidu da se u sva tri slučaja radi o pravim umetnicima- naše zvezde i zvezdice skandalima samo povećavaju omiljenost. Cecu su i pored problematične prošlosti, kućnog pritvora, „nanogice“, dokazanih protivzakonitih radnji i milionskog oštećenja državne kase, fanatični obožavaoci svaki put strpljivo čekali i bodrili, što pred vilom-tamnicom, što pred sudom. Od nje strahuju i mediji, pa se retko može čuti ili pročitati nešto što govori protiv silikonske „dive“ promuklog glasa. 
Ljubi ga tajko!
Prisetimo se slučaja „humanitarne fondacije“ Katarine Rebrače, kao i niza sumnjivih mogućih kanala za pranje novca istog tipa, a veoma popularnih među javnim ličnostima ili pretendentima na presto jedne - republike! Željko Mitrović se nakon svih brzinski zataškanih afera, nagrađuje „Zlatnim beočugom Beograda“ i nastavlja da jača svoju imperiju šunda, usput izbavljajući naslednika od tužbe zbog gaženja devojčice besnim kolima u sred Beograda. Voditelj koji je pretukao bivšu devojku bez problema i posledica izlazi pred gledaoce Mitovićeve ružičaste televizije. Šta bi sa Miškovićevim ili Bekovim slučajem? Zašto se uporno pokušavaju smanjiti kazne za Miladina Kovačevića i Uroša Mišića? Kako to da su Aca Lukas ili porno-pevačice/voditeljke/kvazi-spisateljice sve glasnije nakon svoje sramote? A to su samo neki od najglasovitijih primera i sve ih spaja načelo koje je moguće sažeti u, njima bliske, narodnjačke parole:“Da smo krali-krali smo“, ali „ne može nam niko ništa“!

Jesen stiže, sirotinjo rajo…

Naravno da će ovakvi modeli, nakon kratkotrajnog ogorčenja izmučenog modernog roblja kome su zavrteli svest do trajne ošamućenosti, pružiti istom tom narodu jasan primer. „Kad mogu ONI, zašto tek ne bi mogli mi?“ - pitaju se mizerni, siroti, nevidljivi za one koji nam kroje svakodnevnicu. Tako se zaraza prostakluka, drskog „laktanja“ i lukavstva na delu, širi po već dobro pripremljenoj i neradništvu, podlosti, zajedljivosti sklonoj sredini. Od svega delotvorniji i podsticajniji inat posebno utiče na nesvesno prihvatanje, primenu i naposletku uvereno opravdavanje takvog postupanja. Upravo to i jeste namera zabludelim društvenim animatorima. Zbog nje se proračunato, s vremena na vreme, u etar pusti neka aferica - tek da Veliki Vođa dobije priliku za treniranje strogoće, ali i demonstriranje „velikodušnosti“. Istovremeno se stranke međusobno prepucavaju i odmeravaju šanse na predstojećim izborima, a lažnim organima reda i pravosuđa pružena je mogućnost da malo obmanjuju raju kako zapravo nečemu služe. 
Formula lepote: robija!
Sve to bi trebalo da im kupi vreme i isprosi još koji poen do izborne trke, a rešenje će biti odlagano u nedogled - baš kao i povećanje plata i penzija. Na ostavku niko neće ni pomišljati, jer je u svakoj kući Velikog Brata (ili Vođe) najpopularniji dežurni agresivac. Srbija je odavno postala ogroman rijaliti, pa čak i školarci nepomično zure u tuču (snimanu „pametnim telefonom“, dabome), sa voajerskim uživanjem u činnjenici da „ima i gorih od nas“! Zato je, valjda, svaki lopov sa vrha, koji se neometano vratio na posao posle pronevere, danas obavezno cenjen kao „sposoban i vešt“. 

A jesen stiže i sve se ponavlja…Šta to beše OSTAVKA, a da nije otkaz izgladnelom radniku? Šta to beše PONOS, a da nije ucenjivanje Paradom? Šta to beše ČOVEK, a da nije senka, pogažene časti i ispranog mozga?