четвртак, 31. октобар 2013.

....and River ran through it...

piše: Isidora Đolović

River Phoenix (1970-1993)
Život, mit, kompleks tragičnog junaka
"Ljubimci bogova umiru u mladosti, davno je rečeno, a oni se time izbavljuju od mnogih nesreća, jer ne vide smrt prijateljstva, ljubavi, mladosti- jednom rečju, svega što je u nama, osim disanja." 
(Bajron, "Don Žuan", str. 82)

Jutro 31. oktobra (Halloween), pre tačno dvadeset godina, donelo je vesti koje su potresle američku javnost. Zvučalo je kao morbidna šala. Za sva vremena, noć uoči ovog čudnog praznika, samog po sebi bizarnog sa svojom jezivom euforijom, vezivaće se uz brutalnu, šokantnu i pre svega tužnu priču o "zlatnom dečku Holivuda" na čijem je primeru izašlo na videlo poročno naličje kalifornijske VIP scene. Nažalost, ni prvi put, ni dovoljno opominjuće. Ali, priča o Riveru Finiksu prerasla je u legendu kojoj svaka godina koja protekne doda još neki sloj. O njemu i njegovom slučaju pisalo se i piše mnogo, stručno, opširno, detaljno. Sa poštovanjem ili kritičkom oštricom, uz idolopokloničko divljenje ili najsurovija osporavanja.  Upravo ovih dana izlazi još jedna knjiga koja iznosi "tajne" kobne noći u kojoj je svet izgubio jednu od najbleštavijih zvezda koje su ikada krasile filmsko platno ("Last Night at the Viper Room : River Phoenix and the Hollywood He Left Behind", autora Gavina Edvardsa). Ne prestaje da intrigira. Dve decenije posle, tragedija mladog, lepog i talentovanog glumca, najperspektivnijeg iz svoje generacije, još uvek izaziva jednako interesovanje, prerastavši u međuvremenu u pravi urbani mit. Podsetimo ga se.

Rodio se na zalasku hipi-ere, čiji je produkt bio duhom i životnim stilom. Rastao je u veselim osamdesetim, do zvezdanih visina se vinuo u prelomnim, buntovnim devedesetim, čiji je najreprezentativniji izdanak (grunge generacija) takođe bio. Riverovo odrastanje, neobični način vaspitanja koje su Arlin i Džon pružili svom potomstvu, još uvek je pod znakom pitanja i oprečno posmatran. Jesu li ovo bili slobodoumni, ekstravagantni roditelji koji su decu gajili u duhu prirode i spontanosti, ili bizarni eksperimentatori čije su metode napravile večite traume i nanele senke na dušu najstarijeg sina, senke koje su ga na kraju i odnele?
Riverova kratka "odiseja" na ovome svetu sa strane deluje nestvarno, a on sam pomalo nezemaljski, što svakako pogoduje izgradnji legende. Previše osetljiv da izdrži svet ili previše ogrezao u njemu da bi opstao?
Bio je obožavan od svih, kako poznanika, tako i publike, što je njegov kraj učinilo dodatno neverovatnim i neočekivanim. Očigledno, mladi umetnik je nosio svojevrsnu masku. Nešto mračno i teško što je krio u sebi, utkivajući u srž svojih uloga. I pogled koji je uvek bludeo po daljinama, nekim nedokučivim prostorima, odsutan i zavodljivo  snen.
Od visina slave do pločnika na losanđeleskom bulevaru.  Jeziv kraj na jezivi datum. A kako je sve počelo?

1) Dete-zvezda



"It's something apart from acting ability. Laurence Olivier never had what River had."(Peter Weir, reditelj "Obale komaraca")

Krajem šezdesetih, mlada autostoperka Arlin (Arlyn Sharon Dunetz) upoznaje Džona (John Lee Bottom), zaljubljuju se i venčavaju naredne godine, u septembru 1969. Zajednički život provode u duhu prvog susreta, putujući i stalno menjajući boravišta. Njihovo prvo dete rodilo se u Madrasu, država Oregon, 23. avgusta 1970. Nazvali su ga simbolično, River Džud Botom (River Jude Bottom), inspirisani sintagmom "River of Life (reka života)" iz Heseovog romana "Sidarta" i pesmom Beatles-a, "Hey, Jude". Oba značenja bila su u duhu vremena i ideologije bračnog para, kao i majčinog predosećanja da će njeno dete biti izuzetno. Originalno imenovanje naslednika postaće njihov običaj, a u toku naredne decenije, porodica će se uvećati za još četiri člana, pridružiti se religijskoj sekti " Božja deca" (Children of God) sa kojom će živeti i misionariti širom Južne Amerike, a u okrilju komune biti na granici krajnjeg siromaštva. Bili su neka vrsta ovdašnje "Porodice Bistrih Potoka", ako se sećate zanimljivih hipika sa Rudnika. Okrenuli su se veganskoj ishrani, sakupljali voće, deca su na uglovima ulica pevala i svirala za sitniš (izrazimo li se kulturno - tj. prosila). Nakon razmimoilaženja u stavovima sa vođom organizacije, prvenstveno oko kontroverzne seksualne stavke, Botomovi istupaju i  sele se nazad u SAD, na Floridu, gde im se rodilo peto i najmlađe dete. Iste godine, 1978, porodica menja prezime u Finiks (Phoenix), obeležavajući time novi početak.

Posle Rivera, rodili su im se kći Rejn (Rain-"kiša", 1973), sin Hoakin (Joaquin, po latinoamerčkom svetitelju, 1974 ; kako bi se solidarisao sa bratom i sestrama, kao tinejdžer menja ime u Leaf-"list", ali, posle bratovljeve smrti vraća svoje kršteno), pa još dve devojčice - Liberti (Liberty/Libertad-"sloboda", 1976) i Samer (Summer-"leto", 1978). Odrastali su u duhu slobode, u harmoniji sa prirodom, bez klasičnog obrazovanja i dodira sa modernim tehnologijama. Po povratku u Sjedinjene države, deca doživljavaju blagi "civilizacijski šok". River nikada nije išao u školu, ali, posedovao je veliku žeđ za znanjem, mudrost, zrelost i ozbiljnost nesvakidašnje za svoj uzrast, što su kasnije mnogi saradnici isticali. Brzo je učio i veoma rano zavoleo muziku kao prvi vid javnog ispoljavanja. Sa Rejn je i u Americi nastavio da peva za sitninu, a tako su ih prvi dečji agenti i zapazili, angažujući ubrzo za reklame, televizijske filmove i ostale kampanje namenjene najmlađoj publici.

porodica Finiks: Joaquin, Liberty, otac, River, majka, Rain i Summer
Rain i River: sestra i brat su od malih nogu zajedno "nastupali" na ulicama
River već 1980. počinje da zarađuje kao glumac, na audicijama svira gitaru, imitira Elvisa i šarmira sve prisutne, a najzapaženiji je bio u televizijskoj seriji "Seven Brides for Seven Brothers". Prva filmska uloga stiže 1984, u filmu "Explorers", sa malim Itanom Houkom, kasnije takođe poznatim glumcem. Međutim, istinski proboj i definitivni prelazak na veliki ekran uslediće 1986. godine, legendarnim filmom "Stand By Me", zasnovanom na noveli Stivena Kinga "The Body". U ulozi Krisa Čejmbersa, petnaestogodišnji River pobrao je nepodeljene pozitivne kritike i pokazao da se radi o ozbiljnom, nesvakidašnjem talentu.
Iste godine, u filmu "Mosquito Coast" igra sina Harisona Forda. Na audiciji upoznaje vršnjakinju, Martu Plimpton, koja će mu biti prva ljubav i sa kojom će uz prekide izlaziti tokom naredne tri godine.
Tinejdžerski film "A Night in the Life of Jimmy Reardon" (1988) prošao je znatno lošije; reč je o površnoj komediji u kojoj je debitovao i Metju Peri. Mladi glumac je razočaran ovim neuspehom, ali, godišnji učinak donekle popravlja triler "Little Nikita" (1988), gde se pojavio u naslovnoj ulozi, rame uz rame sa velikanom Sidnijem Poatjeom.
Pravi trijumf se tek pripremao. U filmu Sidnija Lameta "Running on Empty" (1988), Finiks briljira i sa samo 18 godina postaje jedan od najmlađih kandidata za Oskara (nominacija za najbolju sporednu mušku ulogu) i Zlatni Globus, ali i zarađuje dovoljno da svojoj porodici kupi ranč na Floridi, gde će se konačno skrasiti s obzirom na to da su se do njegovog punoletstva selili čak četrdeset puta. Dodatnu popularnost i doprinos kućnom budžetu doneće kratka, ali, upečatljiva uloga u "Indijani Džonsu i poslednjem krstaškom pohodu" (1989), za koju ga je preporučio lično Harison Ford. Fizička sličnost dvojice glumaca bila je uočljiva još u "Mosquito Coast", pa je River bio logičan izbor za portretisanje mladog Indijane.

kultni film "Stand by me" lansirao ga je u orbitu najvećih nada filmskog platna
"The Mosquito Coast", u kome igra sina Harisona Forda, poslužio je kao preporuka za...
...ulogu mladog Indija u Spilbergovom spektaklu  "Indiana Jones and the Last Crusade"
sa Sidnijem Poatjeom u filmu "Little Nikita"
 
Prvenac Botomovih/Finiksa nije se samo fizički razlikovao od ostatka simpatičnog "čopora" (naime, njegove sestre i brat međusobno svi liče- i to na oca, dok je Rio jedini nasledio majčine gene, barem likom). U njega su ulagane najveće nade, gotovo od samog rođenja koje su doživeli kao svojevrsni čudesni događaj i dar nagovestivši to znakovitim imenom. Već sa dvanaest godina, postaje glavni izvor prihoda porodice, a roditelji na tu kartu nastoje da  čitav svoj podmladak proguraju u šoubiznis. Mladić ne samo što izdržava ukućane zahvaljujući stalnim angažmanima, već svoj uticaj koristi da promoviše zdrav stil života, vegetarijanstvo, zaštitu prirode i životinja.
Riverova filmska partnerka i tinejdžerska ljubav, glumica Martha Plimpton...
...sa kojom je prisustvovao dodeli Oskara 1989. godine
Preko noći postaje ljubimac nacije. Kritika hvali njegovu zrelu glumu i iskazanu senzibilnost, oduševljeni reditelji ga žele u svojim filmovima, a kamera- baš kao i devojčice- obožava njegovo lice pravilnih crta. Plavokos, prćast, zelenih mačkastih očiju, bio je magnet za fotografe još od detinjstva. Kada su se dečačke bubuljice povukle i Riverova pojava postala momački markantna, bilo je jasno da je ova zvezda uspešno pregrmela uobičajenu zamku prelaska iz dečje popularnosti na prag zrele glumačke karijere. Njegovi talenat, izražajnost, lepota i stav sa odrastanjem su se uobličili i postali još upečatljiviji. Pred njime je stajao čitav svet.

2) Adolescent na vrhu

"Vatra će ti doneti mnoge počasti
Ako ne sagoriš pre vremena"
(Branko Miljković)


Sa zrelošću dolazi do izražaja Riverov pametan odabir uloga, nastojanje da se oproba u različitim žanrovima. Davao je svoj pečat svakom liku, duboko proživljavao glumačke zadatke. Početak devedesetih donosi mnoge sudbonosne promene mladom glumcu. Nedugo posle dodele Oskara, raskida vezu sa Martom. Kanije se govorilo da je razlog bilo njegovo koketiranje sa drogama, koje je počelo već tada, a za koje Plimptonova nije imala živaca, međutim, ovaj skriveni problem dugo će ostati tajna za javnost. 
Uprkos želji da igra u filmu "Dead Poets Society", ulogu Nila Perija (student koji na kraju izvrši samoubistvo) dobio je Robert Sean Leonard.
Krajem 1989. snima crnohumornu komediju "Volim te do smrti", pored Kevina Klajna i Trejsi Ulman, a kao epizodista se pojavljuje Kijanu Rivs koji će imati važno mesto u Riverovom budućem životu i radu. U ovom periodu upoznaće Suzanne Solgot, pet godina stariju maserku, punk-muzičarku i avanturistkinju, sa kojom će živeti naredne tri ipo godine. Sue, danas srećno udata i majka, nikada nije bila mnogo medijski eksponirana, ali, zasigurno je predstavljala veliku podršku Riveru. Odvojivši se od roditelja, nastanjuje se sa "svojom ženom"-kako ju je u šali zvao- na Floridi i počinje da vodi život kakav je oduvek želeo: život pun istinske umetnosti. Pored okretanja ozbiljnim, avangardnim ulogama, posvetiće se i svojoj prvoj ljubavi- muzici. Sa sestrom Rejn osniva bend "Aleka`s Attic", u kome peva, piše tekstove i svira gitaru. Eksperimentisali su sa različitim uticajima, sticajem okolnosti ostali na nivou neostvarenog i nerazrađenog potencijala, ali, treba istaći nekoliko veoma pozitivnih odlika: tekstovi (otvaraju bar deo Riverove duše, toliko ispred sopstvenih godina), alternativno usmerenje i to što se oseti kako ih je bilo baš briga za popularnost i bilo kakve komercijalne pretenzije, prosto, svirali su iz čiste ljubavi, za svoju dušu...Potom, mnogi glumci sviruckaju i imaju bendove, ali, River je bio zaista nadaren i videlo se da je voleo muziku podjednako kao i glumu, mnogo želeo da kroz nju pošalje poruku i još je tužnije kada pomislimo da je to još jedan prekinuti talenat koji se mogao razviti u nešto zaista dobro.
Godine 1990. snima izuzetnu, ali, nažalost nedovoljno poznatu dramu "Dogfight", u kome mu je partnerka talentovana Lili Taylor. Ona je posvedočila Riverovu posvećenost pripremanju za svaku ulogu, kao i izazov da se kao pacifista psihološki potpuno unese u karakter grubog marinca Eddie-ja Birdlace-a. Ovaj predivni film zaslužuje poseban tekst, pomenuću samo da je reč o jednom od onih ostvarenja koja vas podstiču da o njemu govorite čitav dan i preporučujete ga svima unaokolo!
Odbija ulogu u neo-noir filmu "A Kiss Before Dying", uprkos upornosti i stalnom podizanju honorara koji su mu producenti nudili. Nije se pronalazio u ulozi studenta Džonatana, koji ubija svoju trudnu devojku, predstavlja čin kao samoubistvo, a onda započinje vezu sa njenom sestrom bliznakinjom. Pošto nikako nije hteo da pristane, okrenuli su se Metu Dilonu, koji je bio konačni izbor. Kako god bilo, izgleda da je pisac Ira Levin baš želeo da vidi Rivera u ekranizaciji nekog svog dela, s obzirom na to d mu je 1993. ponovo bezuspešno nuđena uloga u erotskom trileru "Sliver" (na kraju igrali Šeron Stoun i Vilijam Boldvin).


iz filma "I Love You to Death"

sa Lili Tejlor u izvanrednoj drami "Dogfight"
"My Own Private Idaho"
Vrhunac Riverove karijere i svakako njegov najpoznatiji film bio je "Moj privatni Ajdaho", u režiji Gasa Van Santa. Zasnovana na Šekspirovom predlošku, potresna i kontroverzna drama o dvojici muških prostitutki donosi Riveru brojna priznanja, od kojih su najzvučnije prva nagrada Filmskog festivala u Veneciji, Independent Spirit Award for Best Male Lead i National Society of Film Critics Award. Snimanje ovog filma obično se markira kao period u kome se Finiks prvi put ozbiljno susreće sa drogama poput marihuane i heroina, koje konzumira u društvu i "povremeno". Pretpostavlja se da je mladi glumac previše ozbiljno nastojao da se poistoveti sa svojim likom, što ga je gurnulo na nepovratnu stazu poroka. Inače, dovoljno je pomenuti i to da je "Moj privatni Ajdaho" učvrstio njegovu reputaciju ozbiljnog glumca sa nesvakidašnjim darom, privlačnog muškarca, ali i pokrenuo polemike o njegovom seksualnom opredeljenju. Jer, Van Santov film je mnogo pre "Brokeback Mountain" i "I Killed My Mother" otvoreno istupio sa složenom temom homoseksualnosti.

Transformacije mu nisu bile strane, ne samo vizuelne. Rado i profesionalno je pristupao zadacima i izgarao u ulogama, što nas dovodi čudesnoj simbolici prezimena: ptica feniks koja sagoreva od sebe, istovremeno se uzdižući do večite slave, i tako u beskonačnost.

retke, a divne, umetničke fotografije sa verenicom Suzan
Keanu Reeves i River, veliko glumačko prijateljstvo

3) Sumrak- izgubljena borba


"Ljubimci bogova umiru u mladosti"
(Bajron)


Sledeći zadatak pred Riverom bila je saradnja sa Robertom Redfordom u filmu "Sneakers" (1992), koji se može bez imalo preterivanja uporediti sa kasnijim franšizama "Ocean`s 11" i "Bornov identitet". Dalje istraživanje i težnja za neobičnim ulogama vode do neobičnog vesterna "Silent Tongue", koji izlazi posthumno, 1994. godine, dok je na audiciji za "A River Runs Through It" odbijen u korist Breda Pita. Njegova pojavljivanja u javnosti pokazuju da glumac sve više "leluja", ali, još uvek nema ni govora o ozbiljnijim problemima zavisnosti. 
Ponuđena mu je glavna uloga u kultnom filmu "The Crow", ali je odbio. Izbor pada na Brendona Lija. 
Veza sa Suzan puca početkom 1993. godine, nakon što se River na snimanju kantri-drame "The Thing Called Love" zaljubio u koleginicu Samantu Matis (uprkos činjenici da je ovde kadar delio i sa šarmantnom debitantkinjom Sandrom Bulok). Ovo će biti njegova poslednja veza i Samanta će biti prisutna kobne večeri u klubu Džonija Depa "Viper Room". Do tada, film "The Thing Called Love", koji je režirao Piter Bogdanović (naše gore list!), oduševljen harizmom i talentom mladog glumca, omogućio je Riveru da se i ispred kamera pozabavi muzikom. Međutim, njegova rasejanost više nije mogla da se sakrije. Snimanje poslednjeg filma na kome je radio, "Dark Blood", obeležila je veoma napeta i negativna atmosfera. River se loše slagao sa starijom koleginicom Džudi Dejvis, koja se surovo i potpuno nemotivisano ostrvila na njega. Finiks je uprkos tome, sudeći po snimcima još uvek neobjavljenog filma, uspeo da odigra zanesenost i strast prema njenom liku. Ali, nije krio da ga boravak na setu čini jako nervoznim. 
"Silent Tongue", izazovna i teška uloga
River i glumica Samantha Mathis, njegova poslednja devojka
Koristeći slobodan dan, River je 30.oktobra 1993. u ranim jutarnjim satima stigao u L.A. Predveče se našao sa devojkom, sestrom Rejn i bratom Hoakinom, pa se ekipa zaputila u klub Džonija Depa, popularni "Viper Room". Planirano je da nastupi sa bendom svog dobrog prijatelja, Fli (Michael "Flea" Balzary) iz "Red Hot Chilly Peppers"-a. Međutim, u toku večeri, neko od "dobronamernih drugova" mu dotura smrtonosni miks koji uslovljava težak napad, mada pojedini očevici tvrde da je Finiks od dolaska u klub izgledao bledo i ponašao se čudno. U ranim jutarnjim časovima, doživeo je kolaps na trotoaru pred klubom. 
Dok su nesrećnog dečka tresli žestoki grčevi duže od pet minuta, njegovo uspaničeno društvo se trudilo da reaguje. Hoakin je pozvao Hitnu pomoć i snimak tog telefonskog razgovora je nekim čudnim putevima dospeo do javnosti. Deceniju ipo kasnije, mlađi Finiks će se zapitati šta bi tek bilo da se Riverova tragedija odigrala u današnjem velikobratovskom vremenu Twittera, Facebooka i neprekidne kontrole, kada ništa (što želimo da sačuvamo za sebe?) ne promiče oku medija.
Iste večeri, u klubu su se nalazile glumica Kristina Eplgejt i njene drugarice. Izašle su napolje baš u trenutku Riverovog napada. Kristina je, vidno uznemirena, zaplakala. Kasnije će pokrenuti kampanju protiv narkomanije, potresena scenom kojoj je bila očevidac. Džoni Dep, Flea i ekipa nisu imali pojma šta se ispred kluba dešava, budući da je svirka bila u jeku. Flea je, po dolasku bolničara, izjurio napolje i ostao uz prijatelja sve vreme. Nažalost, prekasno.

Ni danas nije jasno ko je Finiksu dao drogu, koju količinu, ni kakvo je bilo njegovo prethodno iskustvo sa opijatima da bi se tako brzo i fatalno predozirao. Teorije zavere se još uvek ispredaju na najneverovatnije načine. Šta god da je istina, kombinacija heroina i kokaina, poznata kao "speedball", bila je smrtonosna. Njegovo srce prestalo je da kuca u 1:51 h posle ponoći. Preminuo je pre dolaska u bolnicu. Toga jutra, zavladala je opšta neverica, a suze, cveće i poruke fanova prekrile prostor na kome je samo nekoliko časova ranije ležalo Riverovo telo iz koga je život isticao, brzo kao što ga je poput rečne bujice proneo svetom, do razumu nepojmljivog ušća- u beskraj.
Kontroverze su bile podstaknute imidžom koji je glumac negovao godinama, što mu je između ostalog donelo nadimak "the vegan James Dean", a koji je protivrečio "džankijevskom" raspletu. Skamenjena bolom, njegova porodica se povlači i započinje medijsku ćutnju. U svom otvorenom pismu časopisu "Los Angeles Times", majka između ostalog navodi:


 “His friends, co-workers and the rest of our family know that River was not a regular drug user. He lived at home in Florida with us and was almost never a part of the "club scene" in Los Angeles. He had just arrived in L.A. from the pristine beauty and quietness of Utah where he was filming for six weeks. We feel that the excitement and energy of the Halloween nightclub and party scene were way beyond his usual experience and control. How many other beautiful young souls, who remain anonymous to us, have died by using drugs recreationally? It is my prayer that River's leaving in this way will focus the attention of the world on how painfully the spirits of his generation are being worn down."

Pepeo njenog sina rasut je na porodičnom ranču. Film "Dark Blood" nikada nije dovršen i tek prošle godine je prikazan na holandskom filmskom festivalu, ali, konačno predstavljanje široj javnosti još uvek se razmatra.
ispred "Viper Room"-a
Pevačica Belinda Karlajl i njen omaž glumcu:

4) Zaostavština

 Neostvareni projekti:
1) Dve nedelje nakon Riverove smrti trebalo je da započne snimanje filma Nila Džordana (autor serije "The Borgias") "Intervju sa vampirom". Finiksova uloga novinara Daniel-a Molloy-a na brzinu je prosleđena Kristijanu Slejteru (koji se, inače, pre Rivera zabavljao sa Samantom Matis), a on je donirao celokupni honorar dvema omiljenim dobrotvornim organizacijama preminulog: "Earth Save" i "Earth Trust".
2) Isti scenarista (Džordan) ga je planirao za film "Broken Dreams" sa partnerkom Vinonom Rajder (Depova bivša verenica...L.A.Conection, zbilja!). Do realizacije nikada nije došlo.
3) Gas Van Sant je imao Rivera na umu za prvu planiranu verziju filma "Milk".
4) Uloge u filmovima "The Basketball Diaries" (biografija Džima Kerola) i "Total Eclipse" (francuski pesnik Artur Rembo, inače, književna ljubav autorke ovih redova), za koje se pripremao, dobio je Leonardo DiKaprio. Pominjao se čak i u kombinaciji za (tada još uvek tek ideju) "Titanic". Naravno, Leo se odlično pokazao, ali, ostaje znatiželja kako bi sve to izgledalo u Riovoj interpretaciji.
5) U drami "Safe Passage" trebalo je da igra sina Suzan Sarandon. Odmenio ga je Šon Ostin.
kadrovi Riverovog poslednjeg, nedovršenog filma "Dark Blood"
odjavna špica filma "Intervju sa vampirom" sadrži posvetu preminulom kolegi

A po čemu ćemo prvenstveno pamtiti Rivera? 


1) Poseban glumački talenat i senzibilitet
2) Enigmatični karakter i sudbina 
3) Harizma i ranjivost
4) Svestranost
5) Lice zločestog anđela
6) Ogroman kulturološki uticaj     

7) Zauvek mlad
   
Broj poklonika i poštovalaca (među njima je trenutno najglasniji glumac Džejms Franko) raste iz dana u dan. Uticaj je, prirodno, izvršen i na njegove sestre i brata. Hoakin se ipak jedini veoma uspešno i ozbiljno bavi glumom ("Gladijator", "Walk the Line", "To Die for", "Buffalo Soldiers", prošlogodišnji "The Master"...). Njihova porodica još uvek neumorno radi na suzbijanju negativnog publiciteta i isticanju onih vrednih i plemenitih aspekata Riverovog života i dela. Najmlađa sestra Samer, udata za glumca Kejsija Afleka (Benov mlađi brat) nazvala je svog prvog sina Indiana August, u čast pokojnog brata (naravno, po ulozi i mesecu rođenja).
River i Joaquin
Summer i Joaquin čuvaju uspomenu na brata
Danas se često može čuti konstatacija kako su Bred Pit, Džoni Dep i naročito Leonardo DiKaprio, uz još nekolicinu glumaca, ugrabili dobar deo svoje slave zahvaljujući mestu koje je ostalo upražnjeno Riverovim preranim odlaskom. Status seks-simbola, uz auru mračne misterioznosti, inteligentni odabir uloga i probirljivost u istom, sklonost ka alternativnom i artističkom pristupu...sve je ovo bilo karakteristično za Finiksa i može se prepoznati kod nekih od pobrojanih glumaca. Moj stav je da ipak treba biti realan, svi oni su vrsni u svojoj profesiji i svakako bi se probili do popularnosti, ali, pitanje je zaista kako bi današnji Holivud izgledao da nije bilo tragedije na Noć veštica?
Hit Ledžer, Brendon Li (takođe se ove godine obeležava 20 godina od tragične pogibije na snimanju filma "Vrana"), Džejms Din...samo su neki od kolega sa kojima se dovodi u vezu po sličnosti usuda. Pre svega, zašto ovakve sudbine toliko privlače, intrigiraju? Zbog asocijativne povezanosti sa antičkim herojima poput Ahila, pa još izražajnije veze sa romantičarskom koncepcijom bajronskog junaka. Kombinujući svesno odricanje od blede i besprizorne dugovečnosti zarad kratkog, ali, blistavog života i beskonačne slave, sa mračnim erotizmom jake individue koja prkosi iskvarenom svetu i ponosno nosi svoju samoću, dobijamo neodoljivi urbani mit. Jer, moderni heroji su i te kako potrebni, koliko god izgledalo da naše doba ne može biti dalje od viteškog! Neophodnost nastajanja legendi stvorila je priče o Če Gevari, Džejmsu Dinu, Morisonu i Lenonu, Finiksu i Ledžeru. Druga je stvar koliko su pojedini aspekti tih monumentalnih posthumnih priznanja opravdani. River npr. nije bio destruktivan, sudeći po svemu što se o njemu zna iz različitih izvora. Bio je skroman i jednostavan, ali, možda baš zato u neprekidnom i teškom unutrašnjem sukobu. Ostavljao je utisak povučenog, osećajnog mladog bića, koje živi u svom svetu, nimalo ne hajući za glamur velike filmske industrije, u kojoj ga je zadržavala jedino neizmerna ljubav prema profesiji. Istrajavao je u Holivudu zahvaljujući privrženosti glumi, međutim, nije krio gnušanje Los Anđelesom (zvao ga je "veliki zli grad"), prestižnim skupovima, prijemima, rasipništvom i materijalističkom filozofijom življenja. Smetalo mu je što ga mnogi posmatraju samo kao lepotana i seks-simbol. Za razliku od mnogih pripadnika svoje generacije, bio je izuzetno politički i društveno osvešćen, aktivan u brojnim organizacijama, koristeći svaku priliku da u intervjuima iznese svoje stavove.
Voleo je životinje...
....i muziku

    5) Tako je govorio River

"Music is a whole oasis in my head. The creation process is so personal and fulfilling."

"Vegetarianism is a link to perfection and peace."

"I can't on my own change the regime in South Africa or teach the Palestinians to learn to live with the Israelies, but I can start with me."


" Acting is like a Halloween mask that you put on."

"We are taught to consume. And that's what we do.  But if we realized that that there really is no reason to consume, that it's just a mind set, that it's just an addiction, then we wouldn't be out stepping on people's hands climbing the corporate ladder of succes."

"It's not about career. It's about believing in something, it's about prosperity and  it's about caring and  emphasizing and wanting to create the best, the most true to life, the most real."
Oni koji se nisu ni rodili u vreme njegove najveće popularnosti, koji možda ne znaju ni ko je bio i šta tačno snimao, čuli su za ovo neobično ime koje je predskazalo čudesnu sudbinu onome kome je namenjeno. Priča o njemu ni izbliza nije u celosti ispripovedana, niti joj se vidi kraj. Umesto da se u njoj pažnja obraća isključivo na uzrok  tragedije i polemike o skrivanoj zavisnosti, licemerju javnog imidža, drogama i njihovoj štetnosti te iz tog razloga prljanju uspomene na nesrećno izgubljen mladi život...bolje je pustiti da nasleđe sa velikog platna govori na sav glas u ime ovog raskošnog talenta. Pravo je vreme da se revidira šta nam je to Finiks ostavio i da se njegove uloge sagledaju u ozbiljnom svetlu, kako zaslužuju.
Svet će večito pamtiti feniksa koji je sagoreo u svojoj strasti igre i kreacije, da bi se preobratio u neprolaznu legendu. Ili, stihovima Laze Kostića rečeno: "...dok ne prođe ova java, što mi sada dodijava, te se mojih snova setim, il' dok opet - ne poletim..."

                          Rest in peace, beautifull soul.