понедељак, 22. новембар 2010.

"Operation: Mindcrime", simfonija revolucije


Remek-delo teškog zvuka, album benda "Queensryche"
piše: Isidora Đolović 

Nalazim se na teškim mukama svaki put kada treba da govorim o svojim omiljenim albumima. Uvek se plašim da ću se ogrešiti o nešto već rečeno od strane mnogo većih stručnjaka nego što sam ja; da ću nešto izostaviti, a što je od ključne važnosti; ili da jednostavno neću uspeti da iznesem svoje utiske onako kako bih htela. Ovo je jedan od mojih najomiljenijih albuma. Ovo je jedna od ploča koje stavljam na neku svoju imaginarnu listu "za pusto ostrvo". Od kad sam ga otkrila, a prošle su godine, uvek mu se vraćam i svaki put posmatrano iz drugog ugla, sa novim oduševljenjem. Ako bismo tražili savršen album za ekranizovanje ili izvođenje u vidu mjuzikla, ovo bi bio takav album. Ako bismo trazili ploču po kojoj bi se mogla napisati knjiga ili obrnuto, ovo bi bila jedna od takvih (ima još jedna, u pitanju je W.A.S.P. ali o tome drugi put). U najkraćim crtama opisano, ovo muzičko delo je `80s rock opera sa snažnom društveno-političkom pozadinom, ali, pre svega jako efektna i upečatljiva ploča. Slobodno se može reci da je pomerila granice unutar žanra, obeležila vrhunac karijere benda "Queensryche" i postigla veliki komercijalni uspeh, a ostavila još veći trag.

U pitanju je konceptualni album. Nije nužno, doduše, znati tekstove pesama i celu pozadinsku priču da biste uživali u njemu, jer numere funkcionišu i svaka za sebe, ali, tek  integrisane u jednu savršenu celinu ostavljaju fascinantan utisak. Objavljen je u maju 1988. godine (inače, godina u kojoj je bilo jako puno dobrih muzičkih i filmskih ostvarenja), kao treći LP heavy/progressive metal benda iz Sijetla predvođenog Džefom Tejtom (Geoff Tate), jednim od najtalentovanijih i tehnički najboljih rock pevača ikada. Sa rasponom  glasa od neverovatne 4 oktave, Tejt je gotovo operski stil koji Bruce Dickinson (Iron maiden) i Rob Halford (Judas priest) utemeljuju, razvio i uzdigao na potpuno nov nivo.

Njegov izražajan glas, ujedinjen sa virtuoznošću gitariste Krisa DeGarmoa i upotpunjen  muzičkim veštinama ostalih članova benda i gostiju, čini glavni adut ovog sjajnog klasika.  Muzika je vrlo energična, sa usporavanjem i snižavanjem tamo gde je to naročito  potrebno  vrlo dobro prati i dočarava uspon i slom svesti glavnog protagoniste. Naravno, dodatni efekti poput zvukova iz okoline (koraci, šapat, eho, otkucavanje sata, naracija...)  i hora dodatno doprinose gotovo filmski epskoj atmosferi i pojačavaju tenziju. Umetnute kraće instrumentalne deonice na prikladnim mestima tematski povezuju pesme i naglašavaju dramatičnost radnje. Naposletku, tekstovi su vrlo moćni i direktni. Upravo je dvojac Tejt - DeGarmo zaslužan, u najvećoj meri, za ostvarenje čitave složene zamisli. Album, dakle, ima sve što mu je potrebno da bi poneo laskavu titulu. Sa ovim predznanjem, udahnite duboko, pritisnite dugme i uronite u hipnotišući svet "Operation:Mindcrime"-a.
bend
  • Geoff Tate - Vocals
  • Chris DeGarmo - Guitar, background vocals
  • Eddie Jackson - Bass, background vocals
  • Michael Wilton - Guitar, background vocals
  • Scott Rockenfield - Drums, percussion, keyboards 
  • gostujuci vokal: Pamela Moore (Sister Mary)
vokal Geoff Tate & gitarista Chris DeGarmo
1. "I remember now": intro smešta radnju u bolnicu, gde glavni junak leži potpuno oduzet, nesvestan i u nemogućnosti da se seti bilo čega u vezi sa svojom prošlošću i identitetom. Dok medicinska sestra izražava ne baš laskavo mišljenje koje o pacijentu ima, on tone u niz flešbekova i polako počinje da se priseća. Tako nas okvir price, smešten na njen kraj, polako uvodi u njenu srž kroz sećanja. Svaka pesma je poput slike koja služi da se to sećanje sklopi, kompletira i otkrije smisao.

2."Anarchy-X": instrumentalna uvertira, sa zvucima masovnog protesta u pozadini, uspostavlja atmosferu haosa i bunta koja će pratiti veći deo albuma do njegove kulminacije.

3. "Revolution calling": upoznajemo glavnog junaka, ogorčenog i frustriranog mladića Nikkija, heroinskog zavisnika koji je nezadovoljan svetom u kome živi, punim korupcije i rasula, a za svoj podjednako nesređen život okrivljuje društvo. Atmosfera je potpuno anarhična i podseća na neku vrstu predapokaliptične, orvelovske vizije društva koje je u stanju potpunog raspada.

"I guess Warhol wasn't wrong
Fame fifteen minutes long
Everyone's using everybody, making the sale"
"But now the holy dollar rules everybody's lives  Gotta make a million doesn't matter who dies"

4."Operation:Mindcrime": saznajemo kako je Niki izmanipulisan da se pridruži revolucionarnoj organizaciji predvođenoj misterioznim političkim i religijskim vođom koji se krije iza pseudonima "Dr X". Manipulišuci njegovom potrebom za drogom i "ljubavlju prema igli", X uspeva da zavrbuje Nikija u svoju grupu i učini ga još jednom od svojih marioneta. Njegovi plaćenici su zaduženi da za njega vrše prljave poslove, prvenstveno atentate, pod uverenjem da čine nešto što je društveno korisno i ispravno. Niki je tako podvrgnut nekoj vrsti ispiranja mozga, jer je svaki put kada začuje zvuk telefona i izgovorenu reč "Mindcrime" hipnotisano spreman da uradi bilo šta što mu neprikosnoveni vođa naredi.
 
"...You're a one man death machine,
Make this city bleed." 
 

5. "Speak": jedan od najenergičnijih momenata na albumu. Muzika i Tejtov glas dočaravaju Nikijevu zabludu o moći koju ima, kao "hodajuće oružje" i gotovo božanstvo destrukcije (o čemu svedoče metafore "novog mesije" i "anđela smrti"). On je potpuno pouzdan  u budućnost koju nudi i propoveda Dr X, veruje da će sam doprineti građenju te budućnosti i uspostavljanju novog poretka. Zaslepljen je i ne shvata u šta se upleo.

"I've given my life to become what I am
To preach the new beginning
To make you understand
To reach some point of order
Utopia in mind, you've got to learn
To sacrifice, to leave what's now behind"

6. "Spreading the disease": u priču se uvodi novi lik, Meri - bivša prostitutka, sada časna sestra. Sa ulice ju je spasio Otac Vilijam, korumpirani sveštenik i saradnik Dr X-a. Naravno, Meri će otkriti da se svet u koji je dovedena ne razlikuje mnogo od ulice (naplaćivanje za "spas" koje sveštenik očekuje isto je kao ono od ranije), a licemerje i porok na koji ponovo nailazi pretvaraju je u hladnu i ogorčenu osobu. Angažovana je da Nikiju isporučuje  dnevnu dozu droge i ostale usluge koje zatraži. Deonica u kojoj se deklamujući nabrajaju  paralele između religije i seksa, ističe njenu frustraciju i raskrinkava, ruši fasadu časti i morala otkrivajući širenje zaraze po svim institucijama društva. 

7. "The Mission": možda najmoćniji deo albuma. Pesma počinje lagano, tiho, da bi energija postajala sve izrazitija kako odmiče dalje. Zatvoren u svojoj sobi, obraća  nam  se u mističnom i introspektivnom tonu. Prošlo je godinu dana otkako je Niki stupio u tajnu organizaciju, ushićenost se stišala i on počinje da shvata sav besmisao svog položaja. Depresivan i obeshrabren, povlači se u sebe i jedina uteha su mu prijateljstvo i rastuće osećanje naklonosti prema Meri, koja mu je verovatno i predočila ironiju njegovog položaja. Jedina veza sa njegovom izgubljenom ljudskošću mu je seksualna veza sa Meri, iz koje se polako razvija obostrana i velika ljubav.

"I look around my room is filled with candles
Each one a story but they end the same
I'll hide away in here the law will never find me
The walls will tell the story of my pain"

8. "Suite Sister Mary": najfascinantnija, desetominutna numera. Niki dobija naređenje da ubije sveštenika i Meri, jer ih Dr X smatra pretnjom. Rastrzan je između dužnosti kojoj ne može da se odupre, jer ne vlada sobom, i ljubavi prema Meri. Pokušava da ponovo uspostavi kontrolu nad svojim mislima. Ubija sveštenika, ali, susret sa Meri ga vraća u realnost. Shvata da je ona izvor jedinog pozitivnog osećanja u njegovom životu i uprkos njenom mirenju sa sudbinom i podstrekivanjem da je ubije, ne može da izvrši dužnost. On je teši, odlučuju da napuste sve i pobegnu iz cele priče. Neo-klasika i crkveni hor mešaju se sa rock muzikom, što ostavlja izuzetan utisak, kao i centralni duet Tejta i Murove. Ovo je prelomna tačka i vrhunac albuma, nakon kojeg razvojna linija Nikijevog lika kreće nizbrdo.

"Flashing lights as people race to find shelter from the pour
Moving silent, through the streets, they're mine, they're
mine"


9. "The needle lies": muzički ubedljivo najžešća numera. Vrišteće gitare i izuzetna dinamika su osnovne odlike ove pesme. Niki odlazi da saopšti Dr X-u kako želi da izađe iz organizacije, na šta ga ovaj podseća da ima potpunu kontrolu nad njim, budući da je teški zavisnik i da mu samo on može obezbediti fiks. Rob igle, nemoćan da se odupre apsolutnoj moći koju Dr X kao "očinska figura" ima nad zabludelim mladićem, Niki se vraća u crkvu da razgovara sa Meri - i nalazi je mrtvu.

10. "Electric requiem": instrumentalna minijatura. Nad Merinim mrtvim telom, Niki posmatra kako se sve ruši i naslućivani hepiend postaje nemoguć. Našao se u klopci i nema više kuda. Od ovog trenutka, stvari se dodatno komplikuju.

11. "Breaking the silence": ostavši bez jedinog oslonca i tačke razumevanja u svom životu, Niki, u nemogućnosti da se izbori sa ovim gubitkom, luta ulicama i doziva Meri. Asocijacije na nju koje se svuda kriju dovode ga do nervnog rastrojstva i polako počinje da klizi u ludilo. Očaj postaje glavni "okidač" njegovog psihičkog sunovrata.

"Can't look back, it's just a waste of time
Can't erase this hate from my eyes"

12. "I don`t believe in love": najpopularnija i mnogima (meni takođe) omiljena stvar sa albuma. Govori o razočarenju i ima melodičan, pamtljiv refren. Niki je uhapšen pošto je njegov pištolj pronađen kraj Merinog lesa, a takođe su otkrivena i ubistva koja je do tada izvršio za sveštenika. Gitarski solo je fenomenalan. Prosto perfektno.

13."Waiting for 22": duet DeGarmove i Wiltonove gitare, još jedan instrumentalni "prelaz" između dve pesme.

14."My empty room": smešten u bolnicu pošto mu je konstatovan gubitak pamćenja, Niki pokušava da se seti šta se desilo nakon što se vratio u crkvu da vidi Meri. Potpuno rasulo i nemoć da razume tragediju koja ga je zadesila vode ga u ludilo. Ovo je vrsta solilokvija, u kome junak pokušava da shvati šta je to postao i otkriva da je sam sebi stran i čudan. Samoafirmacija nije uspela, jer je pokušao da je ostvari na pogrešan nacin. Niki je, to ovde postaje jasno, antijunak.

15."Eyes of a stranger": fantastični epilog, u kome sve izmešane slike i scene iz prethodnih pesama koje se kao eho vrte i ponavljaju u Nikijevom rastrojenom umu, otvaraju uvid u  tragičnost njegovog položaja. Osuđen je na fizičku i mentalnu robiju, život sa nejasnom krivicom i neprekidnim proganjanjem od strane mračnih, bolnih uspomena. Dok se na televiziji u bolničkoj sobi emituju vesti o seriji političkih ubistava, njegovo sećanje se aktivira i vraća na situaciju koju smo zatekli na početku. Tako uvodna i završna pesma čine okvir unutar koga se odvija ova fascinantna, uzbudljiva i potresna priča.
"I remember now."
bend u akciji
To nije kraj - bend je sa albumom izdao i ekranizovanu verziju "Video: Mindcrime", koja mnogo toga čini jasnijim. Ali, nije na meni da sve otkrivam, već samo da podstaknem na istraživanje. Tu je i izuzetno koncertno izvođenje "Operation:Livecrime". Sve zajedno predstavlja nešto što je i te kako vredno pažnje muzičkih sladokusaca, bez obzira na to jesu li naklonjeni isključivo rocku i metalu, ili dobroj muzici uopšte.
Ocena: 10 plus!