субота, 2. октобар 2010.

Heavy iz Dalmacije – “Osmi putnik”

autor: Isidora Đolović

Ukratko: sjajan hard'n'heavy bend, dolaze iz Splita, osnovani su '85. i snimili tri izvanredna albuma: "Ulična molitva", "Glasno ,glasnije" i "Drage sestre moje...nije isto bubanj i harmonika". Pevač im je bio Zlatan Stipišić, danas poznatiji kao Gibonni. 2002. godine su se ponovo okupili, imaju novog (odličnog) pevača Deana, albume "Ziv i ponosan" i “Tajna”, svirali su u BG-u u  više navrata....
nekadašnji "Putnici"

Dalmaciju i jadransko primorje obično povezujemo sa šlagerima, toplim mediteranskim zvucima koji sjedinjuju muzičko nasledje starosedelaca sa melodijama pristiglim sa “San Rema”. Split je, ipak, iznedrio i jednog od najboljih predstavnika “teškog zvuka” bivse Juge, bend čija je zvezda bljesnula, munjevito gorela i ugasila se posle nepune četiri godine, da bi početkom ovog veka doživela svoju novu slavu. Prva karijera hard-rock/heavy-metal benda “Osmi putnik” bila je kratka, ali, nasleđe je ostavilo traga i uticaja do današnjeg dana. Obnovljena postava je tu misiju produžila uz puno elana.
        
Jugoslovenska muzička scena je, s neznatnim zakašnjenjem, pratila svetske tokove, pa su se tako i kod nas smenjivali klasicni rock, punk, new wave, new romanticism, funk, heavy metal, uz karakteristične primese ovog podneblja. New wave of british heavy metal (NWOBHM) se “rodio” krajem `70-ih, kod nas gotovo istovremeno nastaju  prvi bendovi tog tipa, a kasnije se pokret širi. Izdvajaju se bendovi poput sledećih: “Gordi”, “Vatreni poljubac”, “Kerber”, “Faust”, “Pomoranča”,  panonska varijanta zvana “Griva”, iznenađujuće dobri “Crna udovica” i “Osvajači”, te apsolutni predvodnici i velikani žanra – bosanske “Divlje jagode”.

"Osmi putnik” je 7. maja 1985. formirala grupa splitskih tinejdžera, sa Zlatanom Stipišicem-Džibom (tada 17-godišnjakom, a danas jednom od najblistavijih balkanskih pop-rock zvezda), danas poznatim kao Gibonni (Džiboni), na čelu. Harizmatični Džibo je, čini se, bio rođenjem predodređen da postane veliki umetnik, jer potiče iz takve porodice (otac  mu je čuveni Ljubo Stipišić, svestrani umetnik - kompozitor, pesnik, slikar i voditelj klapa). “Putnike” je osnovao i predvodio kao adolescent, do objavljivanja trećeg albuma benda tek je navršio 20 leta (ova činjenica posebno šokira kada se poslušaju pesme sa tih ploča, koje odišu zrelošću i intenzivnim, dubokim emocijama, a pisao ih je gotovo dečak!), da bi postepeno stasao u autora i izvođača ispeglanog, prefinjenog i hvale vrednog muzičkog opusa. Kalio se na ranim radovima “Osmog putnika’!
"Jer tad, tad sam bio mlad..." Gibonni
Bend je dobio ime po  srpskohrvatskom prevodu naziva tada vrlo popularnog serijala Ridlija Skota – “Alien”. Ovi mladići su čvrstim heavy-metal osnovama pridodali duh splićanske rivijere i prašnjavih ulica, imidž urbanih gusara (sa sve minđušama, maramama i ostalim buntovničkim detaljima), kao i veliku dozu talenta, rada i truda. Energične rifove u brzim pesmama spojili su sa upečatljivim, srceparajućim baladama, a krajnji rezultat je bio – URAGAN. Upravo tako se može opisati njihova muzika, koja  pošteno “protrese” čoveka, uzdrma do temelja, odiše svežinom i životnošću.  Vatreno krštenje su doživeli u dvorani   Gripe, u avgustu iste godine, nastupivši kao predgrupa “Zabranjenom pušenju”. Bend se ubrzo ustalio u postavi: pevač Zlatan Stipišić, gitarista Nenad Mitrović, basista Davor Gradinski, gitarista Igor Makić i bubnjar Dražen Krolo. Na dalmatinskim omladinskim rock susretima osvajaju prvo mesto.
         
Istinski debi dogodio se krajem godine, pobedom u zagrebačkoj TV emisiji "Stereovizija", kada je pesma “Lutko moja, takav sam ti ja” pobrala lovorike i preko noći postala omiljeni hit dugokosih, natapiranih tinejdžera od Vardara do Triglava. A kako i ne bi? Jednostavna je, dinamična, pevljiva i upečatljiva. Na prvo slušanje šaljivo-glupav tekst (“Budi dobra - ženicu te, ne varaj me- prebiću te; Lutko moja, takav sam ti ja!” ) predstavlja kratak i jasan ultimatum ljubomornog frajera ("Ulovim se kako sumnjam u tebe, crne slutnje  su me morile..."). Ali, tekst ionako nije presudan, jer pesmu nosi melodija. Sjajna uvertira u obećavajuću karijeru.
Usledilo je potpisivanje ugovora sa “Jugotonom” i snimanje albuma prvenca idealnog naziva Ulična molitva, početkom 1986. godine. Džibo se predstavio kao kompletan autor, ploča ih brzo izbacuje u vrh popularnosti hard`n`heavy izvođača, što se videlo već na brojnim nastupima u sklopu promocije. Njihov uspeh otvara vrata mnogim sličnim bendovima. Album odiše energijom gradske omladine, koja živi punim plućima i vidi sve dobre i loše strane svakodnevnice na asfaltu. Naslovna numera ("Glas slobode osjećam, zov divljine vuče me na prljave gradske ulice.."), vapaj generacije i univerzalna himna vrele mlade krvi, baš tako i zvuči – sa sve horskim refrenom. Jake gitare, sigurna interpretacija, odlučni stav krase njihov debi. Otvara ga spomenuta Lutko moja, možda i najbolja brza stvar koju su ikada snimili. Slede, u istom tempu: “Sjaj”, “Otmi me od sna”, “Bolja vremena”, “Labude, reci mi”. “Kasno je za sve je umerene brzine, a balada Ne mogu sam i vrlo interesantna obrada tradicionalne Jovane su jedini lagani momenti na ovoj dinamitnoj ploči. Spomenula bih i interesantni eksperiment Maleficium taciturnitatis, takodje žestok. Sve u svemu, ovo je vrlo, vrlo energično ostvarenje.

“Ulična molitva”, 1986
1. Lutko moja,takav sam ti ja
2. Ulična molitva
3. Sjaj
4. Otmi me od sna
5. Ne mogu sam
6. Bolja vremena
7. Labude, reci mi
8. Kasno je za sve
9. Jovana
10.Maleficium Taciturnitatus


 Već naredne, 1987. godine, bend ponovo ulazi u studio. Komercijalno najuspešnija ploča, Glasno, glasnije, objavljena je za PGP RTBPonovo se naslovna numera izdvojila kao najveći hit. Zamišljena je kao navijačka  pesma njihovog voljenog kluba “Hajduk”, a u pesmi (kao prateći vokali) gostuje nekoliko tadašnjih prvotimaca. Ali, vremenom se od navijačke pretvorila u bajkersko-rokersku himnu, nezaobilaznu na moto-skupovima i svirkama. Sjajno je prošla i obrada pesme stare grupe “Metak”, Da mi je biti morski pas, neuporedivo bolja u izvođenju “Putnika”. Zanimljivo je to da je upravo basista “Metka”, Mirko Krstičević, producent ovog LP-ja. Počinju i saradnju sa Snežanom Mišković – Viktorijom, koja će na ovom i narednom albumu biti prateći vokal, a zauzvrat će Džibo za njen album napisati legendarnu baladu “Daj, ne pitaj”. Osim toga, čitaoci časopisa “Rock” izglasali su ih za bend godine, a “Glasno, glasnije” je u istoj trci bio drugoplasiran, iza ostvarenja “Kao kakao” benda “Leb i sol”. Muzički gledano, ova ploča je vrhunac njihovog rada, jer su na njoj formirali svoj stil i izraz, kroz prepoznatljive rokačine, poput: Kriva”, “Šta je tebi”, “Srce od kamena, šarmantnu Žigolo i stadionske balade Krive staze sam gazio i Čopor ide u raj(sa ključnim stihom parafraziranim od Antuna Branka Šimića, "Ne idi mal(en) pod zvijezdama"). Ne ljubi me ponovo izražava "nasilničke" tendencije prema osobi ženskog pola (“Ne, ne, ja te ne volim, mogu da te prevarim i ostavim, ma hoću, majke mi, da te zadavim…”).

Njihove brze pesme govore o uživanju, provodu, onoj hedonističkoj strani rokenrola koja je vesela, propagira radost življenja i podiže adrenalin. Ljubavne pesme obeležava nesrećna zaljubljenost junaka. Nekad je uzrok patnje nezahvalna riba (češće), a nekad on sam, pa je tekst izraz kajanja. Pojedini su pomalo nezreli i smešni, ali, nikad patetični. Većinom su, ipak, u pitanju veoma uspeli i poetski zadovoljavajući stihovi. Remek-dela su svakako “Čopor ide u raj” ( Moćna, buntovna balada sa margine života i manifest o gaženju kroz isti; "Ne oprosti nikome, slijedi svoje zakone...") i "Krive staze sam gazio” ( Gde bole ne samo reči, već i svaka nota! Svojevrsna ispovest -"Sebe dugo sam tražio, prečicom znanom zalutao...").

“Glasno, glasnije”, 1987
1. Glasno,glasnije
2. Ne ljubi me
3. Čopor ide u raj
4. Kriva
5. Krive staze sam gazio
6. Da mi je biti morski pas
7. Žigolo
8. I polako bolujem
9. Šta je tebi
10.Srce od kamena

Početkom 1988. izlazi treći album “Drage sestre moje…nije isto bubanj i harmonika”, koji obeležavaju osetni pad, jednoličnost i monotonija, ali i nekoliko numera koje se kvalitetom izdvajaju, poput Proći ce sve” , “Riječ za kraj”, “Samo za tvoju ljubav i grandiozne Šta je meni, pjesmo moja, ostalo. Tekst ove poslednje vam, sa dečjom ushićenošću, predstavljam:

"Stihovi moji,
noćas nije mi do smjeha,
nije meni do veselja,
nije meni ni do čega...

Ref.
Dugo sam te, pjesmo, čekao,
tajnu sam ti svoju rekao,
pa ja i dalje nosim svoje križeve-
k'o da ništa nije bilo.
Bogu božje, caru carevo,
srce njeno sad je njegovo,
šta je meni, pjesmo moja, ostalo?

Stihovi moji, pođite noćas
što dalje, što dalje od mene,
jer duša je moja korito suho,
žedno ljubavi njene


Ref...."


Živahna je R`n`R se kući vratio, naslov kao da najavljuje masovnu seljanijadu koja će zavladati za koju godinu i kao da se slabašno buni protiv neminovnog, dok ostatak albuma, posebno prvi singl Mi smo majstori pokazuje izlizanost ideja, kako tekstualnih, tako i instrumentalnih. Džibo nedugo potom napušta bend, ali, nalazi sebi  zamenu. Kratko vreme se zadržao u "Divljim jagodama". No, uprkos svemu, “Putnici” se nisu održali, a situacija u zemlji se u medjuvremenu opasno zahuktala i sve je stavljeno na poduži “stand by”….


“Drage sestre moje… “,1988
1. Mi smo majstori
2. Proći će sve
3. Rock’n'roll se kući vratio
4. Samo za tvoju ljubav
5. Šta bi radila da nema radija
6. Usne slane kao Jadran plav
7. Šta je meni, pjesmo moja, ostalo
8. Riječ za kraj
9. Mješano meso

Konačno,  2002. godine dolazi do ponovnog okupljanja benda, u sastavu: Bojan Božo Antolić, Davor Dado Gradinski, Miran Jovanović Tošo, Kristijan Kristo Barišić i podmlađeni novim vokalom (nekada u bendu “Pandora”) kreću dalje. Dean “Clea” Brkić (rođen u Splitu, 1977.)  kao ranije Džibo, postao je “motorna snaga benda”, unevši novi duh, stilski i zvukom osveživši, pripremivši “Putnike” za novu rock odiseju. On peva kristalno čisto i jasno, glasa raskošnog i u maniru heavy/power/prog standarda. Potpuno različit od Džibovog hrapavog (tada) pubertetskog vokala, Clea je ipak uspeo da da svoj pečat obradama starih hitova, koji u njegovoj interpretaciji ne zvuče nimalo loše, pogotovo “Srce od kamena”. Jednostavno, drugačije je i neuporedivo. “Putnici” su dobili novo ruho i savremeno lice, što ih automatski vraća u sam vrh domaće rock scene. Kao muzičar, Clea je vrlo svestran i pun ideja ( veoma dobra saradnja sa Emirom Hotom na albumu iz 2008. “The Quarterworlds Of Fantasia”). Kao pojava, vrlo je šarmantan, opušten, srdačan i uvek otvoren za kontakt sa fanovima. Osveženje za bend u svakom pogledu!
današnji "Putnici"
Album “Živ iz ponosan” iz 2005. godine pravi je comeback na velika vrata. U startu se izdvojila naslovna pesma i svojom himničnošću postala njihov novi zaštitni znak. Lični favoriti su mi Dajem što tražiš”, “Zid od suza” i Kraj, jako je lepa "Vatra i led". Nova verzija “Glasno, glasnije” je možda bila suvišna (kao i “Motori 2003” na albumu “Divljih jagoda” sa Perom Galićem, npr.) i svakako da ne može prevazići original, ali, verovatno je to deo predstavljanja novog pevača publici. U celini posmatrano, album je dobar. Ako ste  zagriženi fan zvuka originalnih “Putnika”, pristupite mu što otvorenije i ne očekujte novu “Uličnu molitvu”,  jer ćete se, vrlo je moguće, razočarati. Bend je u skladu sa novim vremenom i njegovim standardima stvorio solidnu i ne suviše komercijalnu plocu, koja zavređuje da se nadje  na policama istinskih ljubitelja dobre muzike.

Živ i ponosan”, 2005
1. Živ i ponosan
2. Dajem što tražiš
3. Ti i ja ( Durko )
4. Znak
5. Glasno, glasnije
6. Nije to ljubav
7. Vatra i led
8. Riječi
9. Kraj
10. Zid od suza
11. Srce od kamena
Ovog meseca izašao je novi album pod nazivom “Tajna”. Kuriozitet je obrada matorog hita Zdravka Čolića, “Glavo luda”. Naslovna pesma je vrlo zanimljiva, kao i spot, i pokazuje da, koliko god bila kliše, tema dobra & zla (u ljubavi) uvek može da se umetnički obradi iz nekog novog ugla i na novi način. Gostujući vokal je talentovana Iva Ivković, mlada pevačica koja očigledno mnogo obećava. Video:
Za kraj ovog skromnog predstavljanja jednog od mojih omiljenih bendova, nadajmo se da sledeća pauza nece biti ovako duga i, naravno, nekoj novoj, dobroj svirci u Beogradu – kakvu samo oni znaju da prirede!